Anemija ili slabokrvnost

13.09.2017.

Najčešća hematološka bolest anemija ili slabokrvnost

Slabokrvnost ili anemija je jedna od najčešćih bolesti ili, bolje rečeno, bolesnih stanja u medicini. U više od 50 posto slučajeva samo su simptom neke druge bolesti. Anemične osobe imaju smanjen broj eritrocita, odnosno količinu hemoglobina pigmenta  u eritrocitima koji prenosi kisik. Anemija se može pojaviti ili kao bolest ili, što je češće, javlja se uz brojne druge bolesti. Bez obzira na to kako nastaje i čime je uzrokovana, njezina je definicija uvijek ista: to je stanje smanjenog broja crvenih krvnih tjelešaca (eritrocita) u perifernoj krvi. Puno se češće koristi određivanje pigmenta u crvenim krvnim stanicama, hemoglobina koji služi kao glavni prenositelj kisika u krvi. Najčešće nastaju kao posljedica smanjenog stvaranja eritrocita tj. ako koštana srž ne stvori potrebnu količinu eritrocita. Smanjeno stvaranje eritrocita posljedica je slabosti koštane srži da stvara eritrocite bilo da u koštanoj srži nedostaje krvotvorno tkivo ili je isto potisnuto upalnim ili tumorskim stanicama. Ovaj se tip anemije može razviti zbog niske razine hormona koji stimuliraju stvaranje eritrocita kao što je eritropoetin. U stanjima kroničnog bubrežnog zatajenja eritropoetin se ne stvara u bubrezima pa nastaje anemija. Smanjeno je stvaranje eritrocita obilježje i anemija zbog poremećaja u sazrijevanju. Za sazrijevanje jezgre potrebni su vitamin B12 i folna kiselina. Za sazrijevanje citoplazme tj, za stvaranje hemoglobina koji se nalazi u citoplazmi zrelih eritrocita potrebno je željezo. Ako nema vitamina B12, folne kiseline ili željeza  razvit će se anemija.  

Drugi razlog nastanka anemije je povećano propadanje eritrocita, kada je život eritrocita kraći od 100 dana, i ovaj se tip anemije naziva hemolitičkom anemijom. 

Treći razlog anemije je povećani gubitak eritrocita. Gubitak krvi, odnosno eritrocita najčešći je uzrok anemije. Krvarenje se može očitovati kao klinički jasno krvarenje zbog traume, obilno krvarenje iz probavnog trakta (krvarenje u stolici, povraćanje ili iskašljavanje krvi) te obilno ginekološko krvarenje. Krvarenje može biti tek minimalno, npr. kod raka ili polipa debelog crijeva, obilnijih mjesečnica i dr. Kliničke tegobe pretežno ovise o brzini nastanka anemije. Anemije koje brzo nastaju pokazuju više simptoma od kroničnih jer je manje vremena za adaptaciju na anemiju. U bolesnika s blagom anemijom obično su simptomi minimalni. Tek kada je hemoglobin manji od 90 g/L, zapažaju se tipični simptomi: nedostatak zraka, umor i slabost, lupanje srca i glavobolja, gubitak koncentracije. Zbog anemije srce ubrzano radi.

Za dijagnozu svake bolesti, tako je i za dijagnozu anemije potrebna iscrpna anamneza i pregled bolesnika. Težina i uzrok anemije mogu se odrediti detaljnom, ali racionalnom dijagnostičkom laboratorijskom obradom. Laboratorijsko ispitivanje počinje pretragama krvne slike koja uključuje određivanje broja eritrocita, koncentracije hemoglobina i hematokrita, izračunavanje eritrocitnih indeksa i broja mladih eritrocita, retikulocita. U širem smislu zbog jednostavnositi i brzine samog postupka gotovo se istodobno određuju broj leukocita, diferancijalna bijela krvna slika (leukociti) i broj trombocita. Pregled razmaza periferne krvi mora obaviti iskusan liječnik citolog kako bi uočio mnoge dijagnostički vrijedne promjene koje mogu inače manje iskusnom liječniku proći nezapaženo. Pregledom razmaza periferne krvi mogu se utvrditi tipične promjene eritrocita koje su dostatne za dijagnozu određenih tipova anemije ( npr. anemije zbog nasljednih poremećaja). Kada se dokaže anemija nastojanja su da se što brže utvrdi tip anemije na temelju morfološke podjele: mikrocitne (mali eritrociti), normocitne (eritrociti normalne veličine) i makrocitne anemije (veliki eritrociti). Mikrocitna anemija (anemija malih eritrocita) zbog manjka željeza kao česta anemija je veliki javnozdravstveni problem i zahtijeva dodatno objašnjenje kada je riječ od dijagnostičkom pristupu. Kod manjka željeza treba uvijek imati na umu da anemija nije bolest, nego znak kroničnog manjka željeza (kronično krvarenje, povećane potrebe, smanjeni unos).

Najvažnija indikacija za pregled koštane srž, uz manjak eritrocita, jest smanjena vrijednost bijelih krvnih stanica (leukociti) i krvnih pločica (trombociti) tzv. pancitopenija ili prisutnost mladih/nezrelih oblika bijelih krvnih stanica u perifernoj krvi.

Tek kada se dokaže tip anemije, treba tražiti njen uzrok. To znači potrebno je utvrditi uzrok megaloblastične, mikrocitne, normocitne i hemolitičke anemije.

Anemija u trudnica

Normalna trudnoća dovodi do značajnih promjena u gotovo svakom organskom sustavu sa ciljem prilagodbe trudnice potrebama djeteta. Tijekom trudnoće razvija se fiziološka anemija, koja je posljedica nerazmjerno većeg porasta volumena plazme u odnosu na porast mase eritrocita i koncentracije hemoglobina. Trudnice kod kojih se potvrdi koncentracija hemoglobina niža od 110g/L zahtijeva dijagnostičku obradu.

Anemija u starijih osoba

Anemija u starijih osoba određena je vrijednostima hemoglobina koje su manje od 120 g/L.  Anemija u starijih osoba bez obzira na uzrok smanjuje značajno funkcionalnu sposobnost, zbog čega je za takve bolesnike značajno narušena sposobnost samostalnog života u društvu. Tri skupine anemija se opažaju u starijih: u prvom redu anemije zbog manjka željeza, folata i vitamina B12; anemija koja je vezana s kroničnom bolešću bubrega i drugim kroničnim bolestima; i treća skupina anemija u kojih uzrok anemije nije jasan.

Hematološke zloćudne bolesti (leukemije, limfomi, mijelomi) su u porastu u čitavom svijestu, a neki od uzroka su starenje stanovništva, izlaganje sve većem broju štetnih tvari u industriji i domaćinstvu, te poboljšanje dijagnostike. Liječenje ovih bolesti je posljednjih desetak godina znatno poboljšano i vrlo često se postižu potpuna izlječenja ili dugotrajna potiskivanja bolesti. Nakon svega navedenog, važno je krv i krvotvorne organe održavati zdravima – izbjegavanjem svih štetnih faktora okoline, zdravom prehranom, zdravim načinom života, brinuti o njima – odlaskom svom obiteljskom liječniku, a po potrebi hematologu, od sada u hematološku ambulantu Specijalne bolnice Medico.


Hematologija je grana interne medicine koja proučava krvotvorni sustav kojeg čine krvotvorni organi (koštana srž, slezena, timus i limfni čvorovi) i krvne stanice (eritrociti, leukociti i trombociti). Bilo koji dio našeg organizma se može razboljeti, pa tako i krv. Postoje brojne dobroćudne hematološke bolesti kao što je anemija, sve do zloćudnih, leukemija i limfoma. Laboratorijska dijagnostika i dijagnostičke metode (aspiracijska punkcija koštane srži i biopsija kosti) omogućavaju hematolozima da otkriju uzrok problema i brzo započnu odgovarajuću terapiju.

Simptomi poremećaja krvi

Najčešći simptomi koji ukazuju na to da postoji neka vrsta poremećaja krvi su blijeda koža, slabost, malaksalost, zujanje u ušima, vrtoglavica, lupanje srca, osjećaj nedostatka zraka, grčevi u mišićima, gubitak apetita i tjelesne težine, noćno znojenje,  mučnina i glavobolja. Osim toga, česti simptomi su poremećaj vida, povišena temperatura, promjene na koži u vidu modrica, pad imuniteta, bolovi u kostima, produženo krvarenje nakon povrede, tromboze dubokih vena i otoci ekstremiteta, povećani limfni čvorovi itd.