Ako vas muči probava (pogotovo u pandemiji), možda se radi o sindromu iritabilnog crijeva

Sindrom iritabilnog crijeva jedan je od najčešćih funkcionalnih poremećaja probavnog sustava koji je karakteriziran kroničnim bolovima u trbuhu, promjenom ritma crijevnog pražnjenja i izgleda stolice, u odsutnosti organskog supstrata.

Premda ne predstavlja životno ugrožavajuće stanje, ovaj poremećaj značajno narušava kvalitetu života. Procjenjuje se da je razlog za oko 50 % posjeta gastroenterološkoj ambulanti. Prevalencija iznosi oko 10-20 posto, a prema podacima za Republiku Hrvatsku i do 29 posto. Točan uzrok nastanka SIC-a još uvijek nije poznat. Teorije uključuju disfunkciju osovine mozak – crijevo, poremećaj crijevnog motiliteta, visceralnu preosjetljivost, intoleranciju određene hrane, pri čemu se smatra da značajnu ulogu imaju psihološki poremećaji (anksioznost, depresija, somatizacija afekta, strah od karcinoma i sl.) i stres.

Stres može biti okidač

U današnje vrijeme prevalencija sindroma iritabilnog crijeva ima tendenciju rasta što se može pripisati modernom načinu života koji podrazumijeva ubrzani tempo, prevelike ambicije, kontinuiranu psihičku napetost i stres, manjak fizičke aktivnosti te konzumaciju brze i konzervirane hrane.

Simptomi koji upozoravaju na problem

Ukoliko postoje stalne promjene ritma crijevnog pražnjenja ili drugi simptomi sindroma iritabilnog crijeva potrebno je posjetiti liječnika. Simptomi sindroma iritabilnog crijeva mogu biti slični simptomima brojnih organskih bolesti probavnog sustava. Stoga je potrebno pacijenta detaljno ispitati o tegobama, načinu života, prehrambenim navikama, korištenju medikamenata i potencijalnim trigerirajućim stresnim čimbenicima.

Kako do dijagnoze?

Dijagnoza se postavlja temeljem karakterističnih simptoma i znakova, u odsutnosti alarmantnih simptoma (dob iznad 50 godina, krvarenje, anemija, gubitak na tjelesnoj masi, noćni proljevi, povišeni parametri upale, pozitivna obiteljska anamneza na bolesti probavnog sustava). U kliničkoj praksi koriste se Rimski (4) kriteriji prema kojima je bolest definirana kao ponavljajuće bol u trbuhu koja se javlja u prosjeku najmanje jednom tjedno u posljednja tri mjeseca, udružena s dva ili više sljedećih simptoma: povezanost s defekacijom, udruženost s promjenama učestalosti stolice i udruženost s promjenom oblika (izgleda) stolice. Simptomi moraju biti prisutni tri mjeseca s početkom pojave najmanje 6 mjeseci prije dijagnoze.

Ne postoje specifični laboratorijski testovi ili slikovne metode za potvrdu sindroma iritabilnog crijeva te se u pravilu dijagnoza postavlja isključivanjem organskog supstrata. U cilju navedenog koriste se laboratorijski testovi (kompletna krvna slika, biokemijska analiza, ferogram, hormoni štitne žlijezde, miikrobiološka analiza stolice, testiranje stolice na okultno krvarenje, fekalni kalprotektin, probir na celijakiju), ultrazvučni pregled abdomena i endoskopski pregled probavnog sustava. Za sindrom iritabilnog crijeva karakteristična je bol u trbuhu, najčešće grčevita, šetajućeg karaktera i promjenjivog intenziteta, povezana s promjenom ritma crijevnog pražnjenja (proljev, zatvor ili izmjena proljeva i zatvora). Proljevi su karakterizirani učestalim sluzavim stolicama malih volumena koje se najčešće javljaju nakon obroka i praćene su osjećajem nedovoljnog pražnjenja. U konstipiranih bolesnika stolica je tvrda, uskog kalibra i u obliku kuglica te također popraćena osjećajem nepotpunog pražnjenja. Ostali, ne manje značajni simptomi na koje se bolesnici tuže su nadutost, učestali vjetrovi, podrigivanje, žgaravica, mučnina, osjećaj rane sitosti nakon jela, kronični umor, smanjenje libida, dismenoreja, dispareunija, učestalo mokrenje, bol u leđima, glavobolja, anksioznost.

Žene pogođene otprilike dvostruko češće od muškaraca

Sindrom iritabilnog crijeva je oko 2 – 2,5 puta češći kod žena u odnosu na muškarce, no razlog zbog kojeg žene pokazuju povećanu ranjivost za ovaj poremećaj uglavnom je nepoznat. Moguće objašnjenje uključuje hormonski utjecaj, činjenicu da su žene podložnije stresu ili se možda kod žena poremećaj češće dijagnosticira obzirom da se one lakše potuže liječniku po nastupu tegoba.

Redukcija simptoma i liječenje

Za razliku od drugih zdravstvenih problema, redukcija simptoma kod sindroma iritabilnog crijeva najčešće se ne postiže uzimanjem jednog medikamenta. Obično je potrebno koristiti različite strategije za olakšanje simptoma poput promjene životnih i prehrambenih navika, fizičke aktivnosti, vježbi opuštanja, izbjegavanja stresa i emocionalne potpore.

Terapijski pristup je individualan i liječenje je dugotrajno. Ono uključuje dijetalne mjere, medikamentoznu terapiju i psihološku potporu. Od osobite važnosti je uspostava povjerenja između pacijenta i liječnika na kojem počiva uspješna suradnja. Prvi korak u liječenju podrazumijeva prepoznavanje trigerirajućih čimbenika među kojima su najčešće pogreške u prehrambenim navikama i stres. Stoga se pristupa eliminacijskoj dijeti tj. isključivanju određenih namirnica pri čemu je korisno vođenje dnevnika od strane pacijenta. Savjetuje se izdvojiti vrijeme za obrok, jesti polagano i učestalije u manjim količinama, uz unos vlakana i izbjegavanje namirnica koje sadrže fermentirane šećete. U svrhu redukcije psihičke napetosti i stresa preporuča se redovito vježbanje, tj. bavljenje nekom vrstom relaksirajućeg sporta, dok je u pojedinim slučajevima potrebna stručna pomoć psihoterapeuta.

Posljedice neliječenja

Obzirom da se klinička slika kod sindroma iritabilnog crijeva često mijenja, od rjeđih do češćih pogoršanja, s blagim ili izraženim simptomima, promjenjivog karaktera i lokalizacije, pacijenti se trebaju redovito pratiti. Ukoliko se ne liječi ovaj kronični poremećaj narušava kvalitetu života pacijenta. Doživljavanje znakova ili simptoma sindroma iritabilnog crijeva može dovesti do anksioznosti ili depresije što potiče pogoršanje simptoma u sklopu poremećaja tj. ulazak u ‘začarani krug’.

Kako život učiniti kvalitetnijim

Sindrom iritabilnog crijeva je kronični poremećaj s kompleksnim mehanizmom nastanka, promjenjivom kliničkom slikom i dugotrajnim liječenjem, učestalo uz djelomičan odgovor na terapijski tretman, koji značajno narušava kvalitetu života. Vrlo važan segment terapije je psihološka potpora pri čemu otvoreni razgovor s pacijentima, uz edukaciju, omogućava bolje razumijevanje i prepoznavanje problema te u konačnici adekvatan individualni pristup. Zapamtite da je potrebno i:

  1. Smanjiti ili eliminirati alkohol: Alkohol iritira, a samo jedno piće može uzrokovati gastrointestinalne probleme u nekih ljudi.
  2. Izbacite kavu (uključujući i onu bez kofeina): Zbog kofeina mogu se javiti simptomi sindroma iritabilnog crijeva, a zrna kave sadrže enzime koji iritiraju probavni trakt.
  3. Pripaziti na unos mliječnih proizvoda: Ako vam mlijeko i drugi mliječni proizvodi smetaju, možda ste netolerantni na laktozu. Porazgovarajte s liječnikom o tome što može biti uzrok vašeg problema. Mliječni proizvodi smetaju nekim osobama sa SIC-om, čak i kada nisu netolerantni na laktozu.
  4. Probajte probiotike: Probiotici, poput lactobacillusa, kod nekih ljudi mogu smanjiti bol u trbuhu i plinove.
  5. Pripazite što pijete: Pijte osam čaša vode dnevno. Poželjno je izbjegavati i gazirana pića. Sokovi često sadrže kofein i umjetne zaslađivače, pa može doći do gastrointestinalnih problema.
  6. Jedite četiri do pet malih obroka dnevno: Ovako nećete pregladnjeti i dovesti se u situaciju u kojoj se prejedate. Veliki obroci također mogu uzrokovati grčeve i proljev. Uravnotežite unos vlakana.