Sekretorne upale uha kod djece
Sekretorna upala srednjeg uha (Secertory otitis media – SOM) jedno je od najčešćih uzroka nagluhosti u predškolske djece. Bolest je definirana kao stanje s nakupljanjem tekućine u srednjem uhu iza neoštećenog bubnjića, bez klasičnih simptoma akutne upale (bol, crvenilo bubnjića). Smatra se da do 80% djece ima barem jednu epizodu SOM-a.
Kod velikog broja djece simptomi se niti ne opaze jer uglavnom spontano prođu za dva-tri mjeseca; međutim u 30-40% djece bolest se može vratiti ili trajati i dulje od godinu dana” ističe dr. Dean Komljenović specijalist otorinolaringologije.
Tijek bolesti je podmukao jer nema naglih kliničkih simptoma kao kod akutne upale uha, te se u 5-10% neliječene djece mogu pojaviti komplikacije koje mogu dovesti do ozbiljnijih kroničnih upala uha. Uzroci nastanka SOM-a nisu još u potpunosti razjašnjeni. Glavni predisponirajući faktor je oslabljena funkcija Eustahijeve tube koja služi kao komunikacija između srednjeg uha i gornjeg dijela ždrijela, kojom se izjednačava tlak zraka u srednjem uhu s tlakom zraka iz okoline. Posljedično nastaje podtlak u srednjem uhu koji uzrokuje uvlačenje bubnjića i sekreciju tekućine iz sluznice srednjeg uha. Uzroci tubarne disfunkcije mogu biti uvećane i kronično upaljene adenoidne vegetacije („treći krajnik“), određene prirođene malformacije (npr. rascjep nepca), alergije, kronične infekcije gornjeg respiratornog sustava. Faktori koji povećavaju rizik predstavljaju: boravak u većim skupinama (jaslice, vrtići), izloženost duhanskom dimu, hladnoća te kratak period dojenja.
Već je napomenuto da se bolest razvija polako i tiho, obično tek nakon nekoliko mjeseci roditelji primijete da dijete sve glasnije govori, da se ne odaziva na pozive ili sve više i više pojačava glasnoću na TV aparatu kada gleda „crtiće“. Ponekad se SOM slučajno otkrije kada dijete dođe na pregled zbog čestih respiratornih infekcija ili dugotrajnog otežanog disanja na nos, te se pregledom uha uoče sumnjive promjene na bubnjićima.
Dijagnoza SOM-a postavlja se relativno lako bez bolne ili invazivne dijagnostike. Detaljnim kliničkim otorinolaringološkim pregledom, otomikroskopijom (ili otoendoskopijom), timpanometrijom, tonalnom audiometrijom i pneumatskom otoskopijom. Ponekad se indicira i alergološka obrada. Klinički nalaz pokazuje uvučen, zamućen bubnjić iza kojeg se mogu vidjeti mjehurići. Tonalni audiogram pokazuje provodnu nagluhost, a timpanometrija B krivulju.
Liječenje sekretornog otitisa može biti konzervativno ili kirurško. Cilj terapije je omogućiti normalno disanje na nos i prohodnost Eustahijeve tube. Ukoliko se radi o blažem obliku SOM-a uz koji je utvrđena alergija ili kronična infekcija u području nosa i gornjih dišnih puteva može se pokušati terapija antihistaminicima, intranazalnim dekongestivima ili kortikosteroidima. Kirurška terapija je usmjerena na stvaranje privremene komunikacije između srednjeg uha i okoline kroz bubnjić (miringotomija) da bi se evakuirao sadržaj iz srednjeg uha, istodobno se postavlja i ventilacijska cjevčica na bubnjić da bi zrak mogao nesmetano ulaziti u srednje uho i na taj način stvoriti uvjete da se oporavi sluznica srednjeg uha, dok se radi oporavka same Eustahijeve tube najčešće istodobno uklanja i tzv. „treći krajnik“ (adenotomija) budući da svojim položajem predstavlja smetnju normalnoj funkciji Eustahijevih tuba. Sam zahvat je kratkotrajan (oko 20-ak minuta) i bezbolan, djeca se operiraju u općoj anesteziji i nekoliko sati nakon operacije se otpuštaju na kućnu njegu. Odrasli pacijenti se operiraju u lokalnoj anesteziji. Dan nakon operacije tonalni audiogram je obično uredan, ventilacijske cjevčice se ostavljaju 6-12 mjeseci uz povremene kontrole. U postoperativnom razdoblju dijete se može bez ograničenja igrati, trenirati razne sportove, čak i kupati tijekom ljeta (ali u moru, ipak se ne preporučuje kupanje u bazenu). U periodu od 6-12 mjeseci ventilacijske cjevčice najčešće same ispadnu, ili ih se ambulantno ukloni.