Kuc – kuc na vrata ortopeda

Ljeto je, idealno vrijeme za čitanje novina i ispijanje kave, ali nekako kad vidite onog klinca kako s guštom nabija loptu sjetite se kako ste u to životno doba bezbrižno činili isto, neopterećeni zamornom svakodnevicom. Ne treba biti znanstvenik, makar je i na taj način dokazano, za razlučiti da sportska aktivnost potiče lučenje “hormona sreće”, svi se sjećamo one razine osobnog zadovoljstva koje nam pruža dokaz da ste brži, viši, jači od očekivanja, svojih ili tuđih. Zašto onda ne aktivirati najsavršeniji instrument za činjenje štogod nam volja – vlastito tijelo?

Poletno okrenete nekoliko telefonskih brojeva i začas, dogovor je postignut – ekipa kreće na nogomet, na umjetnoj travi da bude “mekše za zglobove”, dva puta po pola sata, obavezno piva – dvije poslije.

Priča se razvija dalje, čini mi se u tri smjera.

Varijanta prva: ove zime niste igrali nogomet, ali ste zato tri puta tjedno trčali na traci ili vozili kućni bicikl. Uz sklop dobre genetike, opreznog zagrijavanja na početku i poznavanja vlastitih mogućnosti u ovim godinama (propustili ste u aut onu loptu koju bi Neymar svakako stigao) zapravo ste bili fenomenalni, ništa vas drugi dan ne boli, spremno dogovarate sljedeći termin.

Varijanta druga: budimo iskreni, ovu ste zimu “malo zaboravili” na fizičku aktivnost, trava nije bila baš tako mekana kako vam se čini, tenisice su od lani, naravno da za zagrijavanje nije bilo vremena, a pustiti loptu u aut bio bi znak totalne slabosti. Snage ste imali za petnaestak minuta, ostatak termina ste molili suigrača da vas pusti na gol, za istezanje nakon termina nije bilo volje, ali su zato pive bile fenomenalne. Zadovoljni jer ste opet “unutra” dogovarate sljedeći termin, no već nakon trećeg, četvrtog odrađenog termina jutro nakon ustajanja osjetite bol u peti sa donje strane, prepona vas “rastura”, a i koljeno pri hodu po stepenicama zaboli sa prednje strane. Mi ortopedi smetnje poput vaših nazivamo sindromima prenaprezanja. Postavili ste pred koštano – zglobni sustav, pogotovo njegove “kritične” dijelove, pretežak zadatak. Ona bol u peti, najčešće odmah nakon ustajanja, e to vam se obično zove “petni trn”. On se eventualno vidi na rendgen slici, no ustvari radi se o podražaju mekotkivne poveznice donje strane petne kosti i kostiju baze prsta. Kako je naše stopalo elastična stuktura i kosti formiraju luk, što bi se reklo “voltu” (poput tetive na luku) navedena “tetiva” i hvatišta za kost sada vas zbog upale bole. Svaki put kad stopalo opteretite ona se rasteže i svakim korakom pomaže prijenosu tjelesne mase prema naprijed. E sad, ako pomnožite vašu tjelesnu masu sa brojem koraka učinjenih tijekom treninga doći ćete do priličnog broja tona koje je ta fascinantna prirodna “dizalica” podigla.

Bol u preponi je jedna od najčešćih smetnji koje pogađa profesionalne nogometaše, pa nije čudo što se javila i nakon nekoliko treninga rekreativca, pogotovo ukoliko nije ” u treningu”. Preponska bol može imati veliki broj uzroka, no ukratko: u preponu se reflektira bol koju uzrokuje upala (naravno, ne bakterijska već uzrokovana prenaprezanjem) trbušnih mišića, aduktora kuka, bol uzrokovana trbušnom ili preponskom kilom,  početnim trošenjem hrskavice zgloba kuka (početna artroza) i mnogi drugi. Najvjerojatni je uzrok boli, u vašem slučaju, upala  tetiva trbušnih ili mišića regije kuka na njihovom hvatištu za kost ili upala njihove ovojnice. Manje vjerojatan, no ozbiljniji u smislu prognoze, uzrok vaših tegoba mogao bi biti tzv.femoroacetabularni sraz. Ovdje se radi o promjeni oblika zglobnih tijela kuka koje uzrokuju prerano trošenje zglobne hrskavice, najvažnijeg dijela zgloba.

Bol u koljenu sa prednje strane najčešće je posljedica trošenja hrskavice ispod čašice ili patele. Drugi uzrok moglo bi biti prenaprezanje na hvatištu tetive najvoluminoznijeg mišića u ljudskom tijelu, kvadricepsa, za patelu ili potkoljeničnu kost. Navedeno se još naziva i skakačkim koljenom, znači previše ste skakali, upalila se tetiva i sada boli.

Treća i najmanje sretna varijanta priče: dobili ste loptu, napravili “fintu”, promijenili smjer kretanja i pri tome osjetili naglu bol u koljenu, “nešto je preskočilo unutra” i slično kao Pjaca pred mjesec dana, pali ste na pod, boli k’o vrag, koljeno ubrzo oteklo, ne možete ga niti saviti niti ispružiti dokraja i prijatelji vas umjesto na pivu voze na Hitnu.

Tamo vas pregledaju, učine rendgensku sliku, vrlo vjerojatno kost je čitava, ali ono što je obično “preskočilo” i zablokiralo kretnje je ozljeda struktura “nevidljivih na običnom rendgenu”, važnih stabilizatora i amortizera koljena – meniskusa i/ili križnih ligamenata.

E, sad, kad smo vam sve ovo objasnili, bio  bi red i uputiti vas kako pomoći u onim manje sretnim epilozima utakmice. Dakle, druga varijanta, bol u peti, koljenu ili kuku inicijalno liječimo odmorom do smanjenja bolnosti, hladnim oblozima na bolno mjesto dva do tri puta dnevno po desetak minuta, eventualno lijekovima nesteroidnim antireumaticima jer smiruju i upalu i bol.

Varijanta treća, nakon posjeta Hitnoj vjerojatno ćete dobiti gips longetu, no koljeno je i nakon nekoliko dana mirovanja i dalje bolno, kretnje su ograničene i gotovo sigurno potrebno je učiniti artroskopiju koljena, manju operaciju, onu kod koje se kroz dvije rupice promjera nekoliko milimetara ulazi videokamerom u zglob i pomoću kirurških instrumenata rješava problem. Oporavak je nakon takve operacije brz ukoliko je uzrok tegoba oštećenje meniskusa, no ukoliko je oštećen križni, najčešće prednji ligament, oporavak će biti kao i Pjacin, nešto duži zbog rehabilitacije u trajanju od nekoliko mjeseci.

Na kraju, ukoliko ste pročitali sve gore napisano, a mirovanje, hladni oblozi i oni lijekovi vam nisu riješili problem ili ste onaj nesretnik sa “blokiranim” koljenom, mislim da je stvar postala ozbiljna, problem se neće riješiti  “preko novina”  i jedini logičan slijed je posjet liječniku specijalisti za dijagnostiku i liječenje oštećenja koštano – zglobnog sustava, ortopedu.